SUDBINE! Jovan Tomanović: Shvatio sam, ne mogu bez dobrih ljudi!

03. januar 2020. 13:20 Društvo Pirot Plus Online

 ... Ovih novogodišnjih dana i noći, nekako je sve to bilo pomešano, verujem da ste uživali u ljubavi, sreći, muzici. Da ste obišli sve svoje drage, potrošili sve što se moglo pojesti i da danas, treći je dan, tražite neku drugačiju atmosferu gde ćete se "odmorit" od uživanja .

     Prošao sam gradom na putu do Redakcije. Grad živi, mnogo ljudi, znanih i neznanih. Video sam mnoge naše Piroćance koje je život razbacao  na sve strane  zemaljske. Neki se prolepšali, neki ne sakrivaju sede vlasi, ali svi srećni jer su ponovo medju svojima.

      Naravno da je bilo je i naših komšija i posebno mi je dragio kad ih vidim, jer me sve to vodi ka onome da je svet veliki, postao je globalno selo i da bi svi , ma ko bio i odakle, kakvih sve boja, morali da se poštujemo i čuvamo.

       Da li zbog natovarenih godina, brojnih novogodišnjih noći koje su ostale za mnom i mojom  suprugom, tek, poslednjih godina šetamo kanale, pomalo dremamo, užinamo, večeramo i ponovo užinamo, gledajući kroz otvoren prozor vatromet, gledajući kako dolazi još jedna  nova godina.

       Elem, takav novogodišnji "protokol" dao mi je mnogo vremena da razmišljam o mnogo čemu. U mislima su mi često bili ljudi koji, kao većina, nije onako gromoglasno odbrojavala "deset, devet, osam..."!

       Prvog januara  oko podneva zakucao sam na vrata "njegovog doma"!  Čekao sam nekoliko minuta. Spava... I napokon, pojavio se ON.

    Jovane, druže moj, srećna ti Nova godina .

Dobro zdravlje, a posao  ...

     Da li si bio sam ovih dana ?

Ko je uz tebe , kada je te teško!

Ko te se setio ovih dana, lekova , ima ?

Bela brada me "pretvorila" u Deda Mraza, doneo sam domaćinsko!

Uput za internistu dobio je  za 24. Januar, daleko bre !

Ćerka, zet i unuci;  Gradski kalendar, Kale i peglana

Novogodišnji program, TV O2 , na odlasku  domaćinski pozdrav

Jovan Tomanović je zaključao "svoj dom", vratio se filmovima na O2 i snovima.  Kalendar na zidu , vodiće ga kroz život nadajući se nekom danu, kada će makar biciklom, kao nekada da proveze gradom, dovoljno snažan i spreman  da  se vrati radu, sebi i nekoj novoj životnoj borbi!

 Zdravlje Jovane Tomanoviću! I vera u dobre ljude i nove radosti sa unucima u tvom krilu.

Veruj i biće tako !