Deseta subota. Svi užasno ćute. A bujica danima neprestano kulja! I dalje!

15. maj 2021. 11:54 Gradska hronika Pirot Plus Online

Užasan osećaj gorčine, neko posebno raspoloženje koje me obuzimalo, doveli su me desetu subotu, na mesto tragedije.

   Sve mi se sakupilo.

   Bes, zbog toga što svi užasno ćute, niko ne podiže glas, a  došlo je proleće, dolazi još jedno leto.  

    HE Pirot bez prestanka ovih dana radi. Kuljaju opasni talasi vode kroz turbine, neko gore trlja ruke zbog nove struje koja iz Pirota stiže, dok drugi nemo posmatraju.

 Ćute i nadležna ministartva, a lepo smo ih pitali, i taj EPS, ćuti i HE Pirot, ćute i ti neki vajni  “vodo” inspektori, ćuti i Vladan Vasić i njegov prvi saradnik Miloš Colić.

 Ćute i mediji.

 Užasavaju se, fejsbučari, žale to dete koje je izgubilo život, teško im je zbog oca Gorana, sestre. Kako onaj beše rekao “Vole bez bola…”

 Peticije nema. Nestala.

 Otišao “tihi protest” odbornika da se oglase nadležni.

Odgovora nema.

 Po kom to zakonu, propisu, papiru, uredbi radi HE Pirot I dokle će do iznemoglosti da se prazni voda iz nedužnog jezera.

 Poubijane su ribe, potomstvo nestaje. Mrest je u toku.  Kažu mi ljudi da su milionske štete. Ma, živa bića nestaju …

Svi ćute.

 Progovore onako u mraku, organizuju navodne  posete tragičnom mestu, traže neku navodnu satisfakciju.

   Na muci dvoje mladih ljudi koji su za nepun mesec dana u toj nabujaloj vodi  izgubili živote.

    Danas sam u 12h bio na mestu tragedije. Bio sam i u četvrtak. 

    Danas u 14 časova će jednim tužnim trenutkom biti obeležena smrt devojčice u talasima bujice. Biće postavljena spomen ploča.  Slika male Andjele, njeno ime i prezime i ono malo godina što je započela da živi.

 Još jedan način da se nemi glas pošalje, tužna poruka, opomena!

  Čujem da su pozvani i novinari, svi oni koji su sve ovo vreme ćutali, svi oni koji nisu hteli ili smeli da podignu glas.

    Za svoje medije, agencije i novine za koje tezgare, imaće vest.

Danas je na mestu tragične smrti devojčice A.M. postavljena ploča…

  I… toliko !

    A glas, a uzvik za poštovanje života ljudi, a briga za sve one koji će tuda šetati, a poštovanje načina rada…

  Toga neće biti.

 Nastaviće svi da ćute, do nekog možda novog trenutka kada će se ponovo pojaviti  i, ako imaju malo savesti, spuste glavu i osete neki nemir želeći da opravdaju nešto samo njihovo. Negde u karakteru sakriveno!