Kamera (nikada) ne miruje! Ž. stanica nudi kocku za asfalt! Jatagan mala, tišina u najstarijoj ulici! Propada bivše Grudno! Pazi, pas ujeda !!

21. oktobar 2019. 12:30 Gradska hronika Pirot Plus Online

Nakupilo mi se mnogo toga, odlučio sam da peto izdanje kurziva ostavim za drugi dan, kada se oslobodim ovih tema koje me trenutno "gaze". Naime, čeka nekoliko vaših fotografija, mejlova, poziva i da ne bih izneverio obećanja, danas ću o tome.

Pre neki dan, javio se naš sugradjanin. Eto reći ću Robert se zove. Odgovore na njegova novopostavljena pitanja ću pokušati da pronadjem narednih dana. Pomenuo je Železničku stanicu. Tamo sam bio odmah posle njegove primedbe. Radilo se. Kada sam pre neko veče krenuo, mislio sam da je sve završeno. Medjutim...

Ta moja "tura" šetnje "ide" tamo do Tigra. Obično mi uvek skreće pažnju onaj "brdoviti parking" i brojni automobili tu na trotoaru preko puta Stanice. Nisam želeo da ponovo snimam jer to očigledno više nije vest.

Nisu vest ni silne zgrade Stare bolnice koje se raspadaju, nije vest ni ona zgrada pored ograde gde je nekada bila neobična kafana "Biblioteka"! Nije vest i jedno i drugo , ne za nas koji prolazimo, već za one koji o svemu tome treba da se zapitaju - dokle !

Iskreno, nije vest ni bilo šta što ću napisati i pokazati kada je zgrada nekadašnjeg Grudnog odeljenja, preko puta Mlekarske, u pitanju. Nije, ali sam želeo još jednom da pitam, čije je ovo ruglo, polomljena stakla, kažu tokom noći iz tih soba unutra čuju se neki glasovi, što reče onaj "kriki" želeći vajda da kaže krici !! Da li smo zaista toliko bogati da nam ovakve zgrade propadaju, a mnogi beskućnici žive u straćarama koje propadaju !

Uvek kada prolazim tom malom ulicom za koju mnogi kažu da je jedna od najstarijih i najpoznatijih ulica ili "uličica" u gradu. "Jatagan maala", osetim neku setu, miris prošlosti... Mislim da svaka od tih trošnih kuća ima neku svoju istoriju, neku prošlost! Uvek me obuzime neko saosećanje, poštovanje nekih starih vremena.

................................................................................

Pre neko veče pisala je Tamara.


  • Taj deo je slabo naseljen... Preko puta Tijabarskog groblja. Kad je dete samo mogu da ga rastrgnu. Svi su počeli decu da vode u školu, ima ih ponekad i ujutru kad krenem na poso... Nije poenta da se deca plaše i da ne smeju sama da se kreću, želimo da povećamo natalitet a država pusta lutalice da nas plaše. Moje dete dolazi pešaka iz škole. Ovako svaki dan ili kao sad već veče dočekuje je čopor pasa kod tijabarskog groblja,... Niko ništa ne preduzima. Nestanu na dan dva i ponovo ista priča. Osvetljenje slabo.


Evo i fotografija i mesto na mapi grada gde se nalazi!

...........................................................................................

Juče sam šetao Kejom. Predivan jesenji dan ! Gde je narod, bilo mi je malo čudno ! Ali dobro. Nedelja je dan...

..............................................................................................

Na Kej se , očigledno , sve više dolazi noću. Tada su mnogi hrabriji. I tada ostavljaju tragove. Da nastavim ono – nije vest! Da, i ovo više nije vest!

.............................................................................................

Juče je naš Nikola Spasić, velemajstor fotografije, koga, naravno, ne finansiraju narodnim parama, fotografija mu je hobi, ljubav, šetao pored Sukovskog jezera. Nije prvi put, piše nam on, ovako je stalno !

............................................................................................

Toliko za danas. Da javim Robertu da će nam Slaviša Svilarov sutra odgovoriti na njegova pitanja, primedbe. Radilo se o ulicama Branka Radičevića, Lava Tolstoja...