Meštani Prčevca i ne samo oni: Ovako više ne može! Gušimo se u prašini, kolovoz je raskopan, strepimo za decu, polomismo automobile! A Preduzeće za puteve Srbije ni da čuje, ni da vidi!! Dokle?

04. oktobar 2016. 13:00 Gradska hronika Pirot Plus Online

Jučerašnji put do Rosomača i nazad imao je različite epizode. O aslaftiranju puta do ovog staroplaninskog sela već smo uradili izveštaj. Radujemo se svi izgradnji kolovoza koji će i ovaj deo Stare planine približiti gradu. I to je, zaista dobro.

Na putu do ovog sela i nazad, imali smo još jednu, od nekoliko epizoda. O nekima sada nećemo, recimo o tome da je put propao i dali bi trebalo razmišljati da se do Rsovaca i Visočke Ržane ipak, putuje boljim kolovozom. Ali o tome kad dodje vreme.

Šta je u svemu bio naš najveći problem?

Kada smo krenuli da se penjemo kolovozom kroz naselje Prčevac i sve dalje do kamenoloma, svaki metar puta donosio je pravi izazov. Prvo, kolovoz je razoren, iskopan, napravljeni kolotrazi iz kojih ako izadjete, a vozite malo brže, može auto da vas odnese u neku od kuća, ili ne daj Bože, nadalje, kada nastavite prema kamenolomu , da sletite s puta. Osim kolotraga i sitan pesak, kao po ledu!!!

Dalje, ono što je poseban problem. Na krajevima kolovoza nanešeno je sitno kamenje, pesak, klizavo, a još kada imate tu sreću da ispred vas bude neki od teških kamiona koji voze materijal za Koridor , onda zatvarajte sve prozore ili gas masku , napravite rastojanje ya svaki slu;aj da se ne omakne neka kamenčina i pripremite se da često ulazite u tunele od prašine!

I tako stalno i tako svaki dan.

Možda bi neko iz nadležne službe u Gradskoj upravi trebalo da postavi dva tri volontera da samo jedan dan stavljaju ,,recke,, koliko kamiona puta 20 ili 25 tona, prodje ovim putem, pa sve dole pored Robne pijace, starog Tigra, Dečanskom, pored Kalea do Koridora . Na hiljade tona.

Sad, šta reći, što bi rekli naši!?

Sve je dobro, gradimo Koridor, Pirot će biti bliži svetu, naša preduzeća koja su vlasnici ovih kamiona rade svoj posao i ,,padne neki dinar,,. Sve je to dobro i niko njima ne zamera. Treba od nečega živeti. Ali, ovako VIŠE NE MOŽE! Ovo citiram ljude koji žive u Prčevcu i koji ne smeju da puste decu samu, da otvore prozore, lome automobile po ,,brdovitom,, kolovozu.

Ova deonica je državna. Regionalni put. Briga Preduzeća za puteve Srbije . Dok čekamo da se Koridor završi, neko iz ovog Preduzeća mogao bi da sedne u kola u Beogradu , da svrati do Prčevca i dalje prerma kamenolomu, ma do Pirota , da snimi kompletno stanje!!!. Da snimi i kada krene nazad, prvo svrati u perionicu i uljudi svoj auto. Možda bi uz to mogao da da nalog da se tamo gde su najveće rupe to zakrpi , a da cisterna s vodom, prodje makar pet puta dnevno ovim pravcem i posipa vodom one tone prašine naslagane na deo gde je nekada bio asfalt.

Jeste da smo nestrpljivi, jeste da se radi dobro delo, jeste da naši mogu ovde da zarade neki dinar , sve je to dobro, ali sve ostalo, aman, to više ne može da traje ovako!

Kao dokaz , doneli smo snimak koji bi možda trebalo proslediti dalje, dok ne stignu da se uvere. I zaista, više ovako neće moći.

Postaje NEIZDRŽLJIVO, kažu meštani Prčevca, postaje neizdržljivo kažu uglas svi Piroćanci! Dodajemo, ZAISTA SE NE MOŽE!

I na kraju, vi naravno pitate, šta može Gradska uprava. Može da se ljuti svaki dan, da piše pisma, da se dopisuje, zove telefonom, krpi gde je hitno, jer put nije naš , a NAŠ JE! Kolovoz kojim se kreću kamioni je državni, a prolazi NAŠIM GRADOM. Ljudi koji žive u Prčevcu i svi namernici koji putuju kao Gornjem Visoku i stalno su tih nekoliko kilometara u problemu – NAŠI SU!

DAKLE, NEŠTO TREBA URADITI!

Pokušati na civilizovan način da se stavi do znanja da više ovako ne može , jer duša više neće!! Ako i razum nema snagu onda…

Jer potrajaće ovo još. To što kažu da će ,,vratiti u prvobitno stanje,, e to treba da sačekamo!! A do tada !?

.................................................................................................

Ovo je naš utisak koji je potpuno isti sa utiskom meštana naselja Prčevac, ma svih Piroćanaca. Njihov dolazak u našu Redakciju, protumačili smo kao poslednji znak upozorenja. Zahtevali su, rekavši, mi smo gradjani Pirota,tražimo da nas Grad zaštiti. I mi smo naravno otišli u kabinet gradonačelnika Vladana Vasića. Njegovo ogročenje uopšte nije bilo drugačije, od raspoloženja Piroćanaca.

Grad sve čini, ali Beograd ne čuje, rekli bi mi , posle svega što nam je Vladan Vasič rekao!