Pala je zavesa! Ostali su Zoran i njegovi momci i sezona koju ćemo pamtiti!

02. april 2022. 22:01 Sport Pirot Plus Online

Druga Muška liga Srbije

Plej-of

8. kolo

Čačak: KK Železničar - KK Pirot 83:75 (19:12, 26:25, 17:17, 21:21)

Semafor: 5. min. 7:6, 10. min. 19:12, 15. min. 31:21, 20. min. 45:37, 25. min. 52:48, 30. min. 62:54, 35. min. 66:67, 40. min. 83:75;

KK Pirot: Đonlić 15 1tr 4sk 2uk, Filipović 12 (4/5slb) 2tr 4sk 4as 2uk, Pančić, Kostić, Stanković 2, Vukićević 10 (0/2slb) 4sk 3as, Dimovski 9 (4/4slb) 1tr 11sk, Stepanović 17 (6/8slb) 1tr 7sk 18ind, Gašić 8 6sk, Petrović 2 3as; 

Šut iz igre: 28/74 38%

Šut za 2 poena: 23/50 46%

Šut za 3 poena: 5/24 21%

Slobodna bacanja: 14/19 74%

Skokovi: 45 (31def, 14of)

Asistencije: 14

Ukradene lopte: 9

Izgubljene lopte: 14

I… dođe kraj jedne posebne, drugačije sezone. 

Velike sezone, po svemu!!! Počelo se porazom. A onda je Zoran Milovanović, iz treninga u trening sređivao redove, iz utakmice u utakmicu dograđivao tim i na kraju ostvario rezultat koji će imati svoje mesto u istoriji.
Da se pamti... bila je to serija od 13 utakmica u kojoj je važilo ono "ma još samo ovu" i tako iz meča u meč.

Uz sve to, kovid je obarao momke, vraćali su se, uskakali u tim.

Došao je Đoković i otišao. Povrede su sustizale Džonija, Bogdana, Lazara, mali Kostić je još u gipsu. Roko je otišao, večeras ga nije bilo!

Ali se išlo napred i niko nije tražio da odmori, "uzme vazduh". 

O tim momcima, o ovoj ekipi, o ljudima koji vode klub, o Dušanu Markusu i njegivim "saigračima", Jadranu Vujačiću i njegovom planu da Pirot naraste kao nekada u jedan od košarkaških centara ne samo u Srbiji, u bivšoj našoj.

Zoran Milovanović ima svoju filozofiju i rada u košarci i u životu. Jedan potpuno svoj čovek. Na "prvu loptu" miran i nasmejan, ali  zna ponekada da podvikne na momke kojima je drugi otac.

………………………………………………………………………………………………………………………….

Ovaj uvod bio sam dužan u najkraćem da vam kažem, jer na kraju prvenstva pristojno je kazati koju reč.

A svi ovi ljudi u KK Pirot, zaboravio sam Duleta, Đelu, masera Jocu, neumornog Stevu, dakle svi oni su bili kao jedna velika složna porodica koja je uvek imala plan šta će i kako će.

Ovo večeras bila je samo jedna, poslednja utakmica u velikoj, nadasve uspešnoj sezoni.

Večerašnji meč u Čačku, pamtićemo kao "izduvavanje", poslednju igru našeg tima. Poslednji ples.

Bio sam na rukometu, gledao sam rukometašice. Tamo sam otrčao, pošto sam uradio izveštaj sa velike utakmice Radničkog (5:0).

Stigao sam u 3. minutu treće četvrtine. Tu su domaći bili sigurniji, da bi naši u jednom trenutku na pet minuta pre kraja, okrenuli "na svoju vodenicu"!

Do kraja se okretalo, lomilo.

Evo, pokazaću vam završnicu koja će vam sve kazati. Dule je imao šut za tri kod rezultata 76:73, ali i on ima dušu, nije pogodio i to je za Čačane bilo dovoljno da do kraja pobede.

Na kraju prelepo. Pogledajte kako se rivali i  sportski prijatelji međusobno poštuju i pozdravljaju. Prosto sam se pitao ko je pobedio.

Imao sam utisak i jedni i drugi.

Možda mi zbog toga i svega ostalog, ovaj poraz i nije teško pao.