Radostan dan u Dunavskoj ulici!

20. decembar 2019. 17:00 Lokalna samouprava Pirot Plus Online

Ne može da se drugačije započne priča o njima! Jedino ovako!!!                         

... Toplo, setno romsko srce. Zajedno tuguju, svi su na okupu kada se raduju. U poslednju ulicu bez asfalta u utorak su ogromne mašine  Denčinih "Drumova" zatutnjale. Narod je izašao na ulicu. Kume, može rakija, kafa, ajde kume u "dvor".  Radnici kažu da su  komšije brinule o njima. Nigde nije tako bilo, reče mi jedan od starijih !  

Slika kakva se mogla i očekivati. Dok su brundale teške mašine, grmelo je sa razglasa. Kako bi Kusturica ovde briljirao ...

      Tu na trotoaru, iza razglasa sreo sam meni drago poznato lice. Ostarili smo obojica. Njegov otac Vasa Pačić, bio je fudbalska legenda Jedinstva, on naslednik Pačić junior. Stanuje tamo na početku ulice. Nisam imao vremena, zvao me "na po jednu"!  Odavno se nismo videli !

     Gazda Denča mi priča, dok su mašine brujale, da je ulica  uradjena za rekordno vreme. Počelo se u utorak sa svim poslovima. Bravo! Slaviša Svilarov je nedavno rekao u našu kameru, da se ulica asfaltira iz tkzv. "tekućeg održavanja". Košta 2 miliona dinara.

Rade ga ljudi i brzo, ali i dobro.

      Gradonačelnik Vladan Vasić  je stigao, saradnici s njim. Komšije iz Dunavske žele da ga pozdrave. Rukuje se s mnogima. Kakav divan dan, samo što okupljeni nisu uzviknuli.

    A potom izjave. Blaža Memetović, jedan od najpozantijih Roma. Radio u Prvom maju. Igrao fudbal. Sada veoma aktivan. Bio i predsednik MZ Rasadnik, sada u rukovodstvu.

      Jedan od ljudi iz Ulice, dok smo čekali dolazak gradonačelnika, primetio sam, bio je veoma aktivan. Razgovarao sa radnicima, stajao sa "opštinarima", sa Denčom. Kasnije, kada je stao ispred novinara, saznali smo, bar ja nisam znao, da je predsednik MZ Rasadnik. Ima nadimak koji i je poznat. "Brazilac". A zove se Siniša Kočić.

     Gradonačelnik Vladan Vasić, očigledno zadovoljan srdačnošću domaćina, rekao je da su sva obećanja data Romima ispunjena

     Spremao sam se da krenem. Nije me držalo, vratio sam se da uradim taj "poslednji snimak".  Bilo je sve isto, kao na početku. Čula se muzika, pomeršana brujanjem mašina. Radovi samo što nisu završeni  Tamo u maloj prostoriji, iza ozvučenja, gradonalčelnik i "opštinari" sedeli su sa gostoprimljivim domačinima. Gradonačelniče, ajde da "zamezimo"!

   Na odlasku, bilo bi mi žao da je nisam video. "Romčići", kako ih od milošte zovem. Devojčica, na dekinim ramenima. Ovo je asfalt za buduća vremena, za njeno detinjstvo i mladost.  Da li će se setiti  jednog dana da je imala dve - tri godine kada su neke čike došle i asfaltirale njenu ulicu.

  Eto to je jedna neobična priča. Mogao sam, naravno da je uradim, ono, stereotipno. Danas su u naselju Rasadnik, radnici Preduzeća Drumovi iz Pirota, asfaltirali, posle 70 godina, krak Dunavske ulice...

  Nisam hteo tako ! Nekako sam uvek bio slab, kada bih se družio sa njima. I ovoga puta mi je srce zadrhtalo!

     Zbog njih, zbog njihove radosti kojoj se zajedno raduju, zbog tuge, kada zajednički tuguju. Bio je ovo radostan dan u Dunavskoj ulici!