Umesto Bože Mišića, Džude apotekara,čika Dragana, Ćamila, Šuleje, Trefa, umesto Prvog maja, Tigra, Suka, Ljube Vitanovića i Dunava, ostao je samo GRAD i novac iz Budžeta lokalne samouprave!VIDEO

12. jul 2016. 11:30 Gradska hronika Pirot Plus Online

Najpre ilustracija. Ili podsećanje, ili prizivanje prošlih vremena! Tek, evo pogledajte ove snimke. Znam da ste nebrojeno puta prošli kraj ovog zida gde su Pirgosi napravili ogromni grafit, pravo svoje umetničko delo koje će dugo ostati kao izraz njihove pripadnosti Klubu i gradu. Na vrhu tog zida, kao i unutar Stadiona, na tribinama, semaforu , preko puta gde je ona ogromna žuta tabla na kojoj su decenijama stajale ispisane dve reči koje su bile pravi ,,čuvar,, ovog Fudbalskog kluba, ostali tragovi prošlih vremena! . I ne samo to, osim reklame Tigar, pogledajte , ovo je i tužno svedočenje o uspešnim preduzećima kojih više nema. Ali taj drugi deo nije naša tema. Time se treba baviti drugačijom analizom i pristupom. Dakle, evo snimaka!

U vremena prošla svaka od ovih i mnogih drugih firmi imala je ,,sluha,, danas se to moderno zove, ali samo zove ,,korporativna odgovornost,, da pomogne Radničkom, kupi ulaznice za pozorišne predstave za svoje radnike, bude sponzor neke uspešne kreacije u našem teatru... Da ne nabrajam... Nekako se znalo ko je pomagao rukomet, ko košarku, ko je više odvajao za škole, odlazak radnika na more... Itd. Da , kazaćete drugo vreme bilo. Bilo da, ali ljudi su imali osećaja da pripadaju gradu kome treba pružati. Imali smo četiri jaka drugoligaša, imali smo susrete Joakim Vujić, imali smo ...

Danas više tako nije! Ne zbog toga što ovih firmi nema, već što se izgubio osećaj pripadnosti gradu i svemu što može grad da predstavlja. Jedna velika evropska kuća prema programu koji ima usmerava sredstva u opremu Bolnice, škola, to je koncept, ali daju. Iako se bori s hiljadu problema, i naš pirotski Tigar pomogne . I...

Obrni, okreni, da nije grada, da nije ove politike lokalne samouprave ne bi bilo ni košarke u Prvoj ligi, ni Radničkog u Prvoj ligi, ni Uroša Mijalkovića u Evropi, ni brojnih koncerata , ni svetskog folklornog festivala ni spektakla posvećenog peglanoj kobasici. Sve grad !!! Sve lokalna samouprava i sve zahvaljujući razumevanju, politici koja je okrenuta gradu, Pirotu i Piroćancima.

Juče popodne ovi prazni, polupanui, propali panoi i oni na kojima su ostali ispisani ,,svedoci prošlog,, naterali su me da se glasno pitam! I pitaću se otvoreno, mada znam da se ni o tome, kao ni o Kupalištu, onomad, niko u medijima nije i neće pitati!

A šta me to muči ovih godina!!

Gde su uspešni biznismeni našeg vremena? Gde su privatne pirotske firme? Gde su i neke velike državne firme, gde su velike banke, gde su osiguravajuća društva? Ako mogu ,,gore,, da se razmeću, zar ne mogoše ovi njihovi direktori naši ovde da ,,iskukaju,, neki dinar za nešto naše. Recimo, makar za patike i trenerku, za nekoga od naših šampiona!!!???

Eh, da, da nije Dunava, još od vremena Ljube Vitanovića pa i danas!!! Zaista gde su !

Neka da Bog da ih ima što više i neka da Bog da svi rade još bolje, još više... neka da Bog da rastu, neka da Bog...

Medjutim, imam tu, ako smem, ako ne, ako grešim, ako sam loše razmišljao, neka je greh na moju dušu, (mada znam da me često ljudi spominju zbog toga na sočne ,,srpske načine,,), ali pitam glasno, dakle , gde su oni koji, dao im Bog znanje , da rade skupe alate, teraju milione kubika kamena na Koridor, asfaltiraju ulice, rade grejanje, sazidaše grdne stambene zgrade na najboljim lokacijama , proizvode neke materijale za jastuke, imaju hektare lešnika, učestvovaše kao uspešni podizvodjači u mnogim projektima koje su na tenderu inače dobijale neke firme sa strane...

Da se pogrešno ne razumemo! Ovo je nova pirotska vrednost i sve to je za ponos. I svega , kako rekoh, bilo bi dobro da ima još deset, još deset puta deset, još stotinu takvih. Da me neko ne protumači da nisam za to. Ma hajde!!! ,,Nek ,,cveta hiljadu cvetova,, ( japanska poslovica )!!

Šta ustvari pitam!? I zašto sad ja ovo ...

Ko to ima pravo da javno nekome, od nekoga traži da svoj teško stečeni novac daje drugima !? Ma ne ljudi, o tome se ne radi!!!

Pomenuo sam grad, lokalnu samoupravu... Kada bi mogli da te budžetske pare rastrgnemo na sve strane !!? Da sve imamo i svi budu ponosni na Prve lige, na Uroševe medalje, na glumčinu Saleta Jovanovića sa hiljadu nagrada na festivalima, na desetine hiljada ljudi koji dodju na peglanu.Ali da niko nas ne pita za banku dve ...

Da, da sve to bude, ali da mi nešto nekada negde pomognemo. Kao Prvi maj nekada, kao Suko nekada, kao Ćamil nekada, kao Šuleja nekada, kao Prvi maj naravno nekada, kao Tigar, Polet, Piroteks, nekada!!!

I na kraju, s obzirom da se menjaju silni zakoni i da se polako dovodimo u ,,evropski red,, tu je i novi Zakon o sportu, zašto u te zakone,negde ne dopišemo da će oni koji će nešto dadu gradu, biti nekim načinom, ako ve' nisu, u nečemu ispoštovani. Da će im se smanjiti neke dažbine ili će zbog toga što su finansirali neki klub imati lakši prolaz do tamo nekog projekta !!! Parcele, preduslova...

Dobro se sećam priča mojih starih. O tome kako su svoje davali stari pirotski trgovci sajdžija Boža Mišić, Džuda apotekar, postojale su i grdne zadužbine. Imućni su ostavljali narodu za vremena i vekove... Koliko su samo para dali Ćamil, Šuleja, Tref,...

A mi ? Ćutimo, radimo, prolazimo lako kada možemo i ,, za Japan nas baš briga,,! Znate onaj vic o Piroćancu i Japancu! Neću plonovo, dosadio sam!

Još jedna sezona će uskoro. Grad je podelio klubovima što je imao! Dao Pozorištu, odvojio za Pirotsko leto, za djake, decu, socijalu, gradi li gradi...

Volimo da se radujemo, ponosni smo kada na semaforu u hali nekog velikog evropskog grada na semafioru piše UROŠ MIJALKOVIĆ PROLETER PIROT ,SRBIJA, kada Uki donese medalje, Radnički udje u Prvu ligu, a mali Uroš Jović ode u Tursku da predstavja svoj Pirot i Srbiju. A niko se od nas ne pita kako!

Lako, svi znaju. Sve će to grad platiti, a mi ćemo se Piroćancima osećati i ponositi jer to najmanje košta, a lepšo izgleda!!

Da nešto nisam ponovo zgrešio ili loše napisao!!! Ako jesam, možete slobodno...

Uh, koliko se mora da trpi kada se istina javno izgovori!!