Žitija Svetih iz Žičkog prologa

07. septembar 2016. 09:00 Društvo Pirot Plus Online

Ovoga dana praznuje se prenos moštiju sv. Vartolomeja, dok je glavni praznik njegov 11. juna. Kada ovaj veliki apostol bi raspet na krst u Albanopolju Jermenskom, hrišćani skidoše telo njegovo i česno sahraniše u olovni kovčeg. Pa kako se na grobu apostola događahu mnogobrojna čudesa, naročito iscelenja bolnih, zbog čega se uvećavaše broj hrišćana, to neznabošci uzeše kovčeg s moštima Vartolomejevim i baciše u more.

Sv. apostol Vartolomej

U isto vreme baciše još četiri kovčega s moštima četiri mučenika: Papijana, Lukijana, Grigorija i Akakija. No po Božjem Promislu kovčezi ne potonuše, nego vodom nošeni doplivaše, i to: Akakijev u grad Askalus, Grigorijev u Kalabriju, Lukijanov u Mesinu, Papijanov na drugu stranu u Siciliju, a Vartolomejev na Liparska ostrva. Nekim tajanstvenim otkrovenjem uznade episkop Liparski, Agaton, o približenju Liparu moštiju sv. apostola Vartolomeja. Agaton sa klirom i narodom izađe na obalu i dočeka kovčeg sa velikom radošću. Tom prilikom desiše se mnoga iscelenja bolnih od moštiju sv. apostola. Mošti su te bile položene u crkvi sv. Vartolomeja, i tu su ležale do vremena Teofila ikonoborca (oko 839 god.), pa kako tada muslimani zagroziše Liparima, to mošti apostolske behu prenete u grad Benevent. Tako Gospod proslavi Svoga apostola čudesima i za života i posle smrti.

Sv. apostol Tit

Jedan od Sedamdesetorice. Rođen na Kritu i vaspitan na filosofiji i poeziji grčkoj. Povodom jednoga sna on uze da čita proroka Isaiju, i posumnja u svumudrost jelinsku. Čuvši za Hrista Gospoda on ode u Jerusalim sa još nekim Krićanima, i lično ču reči Spasiteljeve i vide moćna dela NJegova. Srce njegovo mladićsko sve se prilepi Hristu. Docnije bi kršten od apostola Pavla, kome kao sin ocu posluži u delu jevanđelskom. Pavle toliko ljubljaše Tita, da ga nazivaše čas sinom (Tit. 1, 4) čas bratom (II Kor. 12, 18). Putovaše Tit mnogo sa velikim apostolom naroda, i bi od ovoga postavljen za episkopa Kritskog. Pri stradanju Pavlovom u Rimu bio prisutan i Tit, i česno sahranio telo učitelja i oca svoga duhovnoga. Po tom se vratio na Krit, gde je s velikim uspehom krštavao neznabošce i upravljao mudro crkvom Božjom do duboke starosti. Upokojio se u 94 godini svoga života.